La strada austriaca / Oggetti sacri

BABINO POLJE

Župna crkva sv. Pavla - Babino Polje ( 1.)

Najjužniji biser Jadrana, Mljet (100 kvadratnih km.) čeka renesansu povratka iseljenog puka, koji je otok naselio već u prvim stoljećima dolaska Hrvata u ove krajeve. Župna crkva u sredini dugog i plodnog Babinog Polja je noviji spomenik kršćanstva na otoku u njegovoj kontinuiranoj povijesti, usmjerenoj prema zapadu i Rimu. Zbijena uz podnožje najvišeg mljetskog brda Veliki Grad (514 m.) svojim imenom spaja legendu o Pavlovom iskrcavanju na ovaj otok (koji u Djelima Apostolskim, glava 27-28, ima determinaciju Malte) i sadašnjosti koja prema riječima pape Ivana Pavla II: “Duc in altum” želi da kršćanska lađa plovi pučinom i u trećem tisućljeću prema Kristu.

Crkva je građena g.1935. izdašnom pomoću svetog oca pape Pavla VI i generalnog sekretara Msg. Karla Bajera, o čemu stoji zapis na spomen ploči u predvorju.

Prema uzoru na naše male dalmatinske crkvice izgrađena je velebna jednobrodna građevina od pravilno tesanog kamena s polukruţnom apsidom odvojenom lukom od broda crkve i plošnog pročelja s rozetom prozora iznad dvokrilnih vratiju. Na visokim bočnim zidovima je sedam lučnih prozora koji unutrašnjosti daju obilje svjetlosti. Odvojeno predvorje ima kapelicu sv. Leopolda Mandića s kipom sveca u naravnoj visini koji je izradila umjetnica Lojzika Ulman, zaslužna i za prekrasan reljef na lijevom zidu ispred prezbiterija koji prikazuje brod apostola Pavla koji je izašao iz oluje i pristaje na otok.

Prostrana lađa crkve ima krsni zdenac i jednostavno stiliziran oltarni stol na povišenom svetištu, u čijem je zidu svetohranište. Podignut naknadno (g. 1968) zvonik uz crkvu se ne uklapa u ovo velebno zdanje, ali ima praktičnu ulogu crkvenog zvonika i tornja za promatranje i uzbunjivanje u poţarnim opasnostima. Uređenje unutrašnjosti je bilo g. 1996. Babino Polje je sastavljeno od 14 zaseoka, i najveće je otočko naselje, ali župna crkva u ovom trenutku kada je veći dio puka otišao zbog teškog života u druge krajeve, kao veliki brod čeka putnike za neko buduće putovanje. Sveta misa se odrţava svakoga dana u 19, a nedjeljom u 10 sati. Služi je jedini svećenik na otoku, župnik don Vilim Petrović, koji misi u sve tri otočke župe.

Crkva sv. Andrije - Babino Polje ( 2.)

Dolaskom Hrvata-Neretljana na Mljet u 10.st. niknut će uz naselja po uzvisinama i plodnim poljima ovog čarobnog otoka crkve i kapele. Jedna od prvih je i sv. Andrija građena vjerovatno u 10/11 st. Doba gradnje je određena prema kamenom ulomku transene (perforirana kamena pregrada) pronađen u njenom pročelju, a danas čuvana u župnoj crkvi, kao vrijednost naše opstojnosti na ovim prostorima. Crkvica je samo jedna u nizu drugih koje su se podizale u župi koja je u to najranije doba uspostavila crkvene odnose s razvijenim Dubrovnikom i Stonom.

To je jednobrodna vitka gotička građevina s polukružnom apsidom unutra, a pravokutnom izvana radi čvrstoće. Njeni izrazito šiljasti oblici svoda, izdužena preslica, razdijelni vijenac u unutrašnjosti, portal srpastog luka i perforirani kameni prozor na mjestu rozete dokazuju njenu starost iako je arhivi spominju tek g. 1456, a daleko poslije preinaka koje je doživjela u romanici 13/14 st. Iz ovog vremena su vjerovatno pronađeni grobovi iz njenog kamenog pločnika i jednostavan oltarni stol uz sam rub apside postavljen na jednu nogu. G. 1980. nerazumnim, a možda i smišljenim načinom gradnje prometnice, uz ovaj biser hrvatske povijesti, ona se urušila, a od sigurne propasti spasio je rodoljubni zanos puka probuđen Domovinskim ratom. Kod ove obnove, koja zbog pomanjkanja sredstava ima usporeni tijek, pokušava se izvršiti rekonstrukcija prema originalu, pojačavajući vanjske zidove betonom ali prekrivajući ih originalnim ili novo tesanim kamenjem istog oblika. Osobito se pazi na njene gotičke karakteristike pročelja, apside i vitku preslicu. Kapela ima dimenzije 8x5 m. U unutrašnjosti su još vidljivi tragovi stare žbuke, a osim na pročelju nije imala bočnih prozora. Na maloj crkvici izgrađenoj u međuvremenu neposredno uz sv. Andriju upisan je tekst: “Hvala Gospi za mirnu slobodu; 25.05.1992.g.”

Crkva sv. Pankracija - Babino Polje ( 3.)

Hrvati su do g. 949.zauzeli Korčulu, Hvar, Brač i Mljet i u plodnom Babinom Polju uz neke druge izgradili crkvicu sv. Pankracija, prvom zaštitniku otoka. Ova povijesno značajna građevina zahvaljuje spas od propasti konzervatoru D. Domančiću i akademiku C. Fiskoviću.

Sv. Pankracije je bio starokršćanski svetac iz Frigije. Podnio je mučeništvo kao vojnik u Rimu g.304. pod Dioklecijanom u vrijeme pape Marcelina. Crkva je nastala prije g. 1039. kada se spominje kao posjed lokrumskih benediktinaca.

Bila je to tipična srednjovjekovna građevina sa polukružnim svodom i polupilastrima koji su dijelili zidove na dva dijela, ali nisu mogli izdržati teret stoljeća i zadržati urušavanje svoda i bočnih zidova. Polukružna apsida je pojačana pravokutnim zidom s njene vanjske strane. Njena skromna veličina od 4x2 metra sa portalom na zapadu i prorezom prozora u apsidi u svojem pločniku i okolici ima nekoliko grobova. Osnovni joj se oblik očuvao samo zahvaljujući masivnosti zidova koji su bili debeli i 1 m.

Nastoji se obnoviti ovu gotičku minijaturu zbog važnosti povijesnog lokaliteta. Uz crkvicu se okupljao zbor mljetskih sela i bratstva i sud na čelu s mjesnim knezom.

U neposrednoj blizini su i ostaci renesansne zgrade koja je u 15. st. bila upravno središte vladara i zvala se Sotnica. Toponim Županj također jasno govori o županijskom uređenju stare Hrvatske.

Drugi dijelovi otoka u isto vrijeme kada je građen sv. Pankracije imaju slične objekte koji su danas urušeni ili potpuno urasli u mediteransko raslinje. Bio je to sv. Juraj na prijevoju brda Vriješće i Gradac, zatim Gospa od Brijega na Vrhmljeću i mogući lokalitet na Žari, s crkvicama sv.Nereja i sv. Ahileja (prema prof. Dabeliću). Sva tri ranokršćanska sveca (blagdan 11.svibnja) čiji su grobovi u Rimu, dokazuju da su Mljet i Hrvati primili kršćanstvo direktno iz Rima, a ne preko Bizanta.

Crkva sv. Ivana Krstitelja - Babino Polje ( 4.)

Prema predaji Hrvati su potisnuli romansko stanovništvo otoka u bitci kod brda Bijeđ u 9.st da bi se dvanaest plemena: Andričevići, Hajdići, Stražičići, Hazdovčići, Sršenovići, Čumbelići, Matanovići, Benkovići, Marketi, Lazevići, Dabelići i Palunčići stislo uz obronke Velikog Grada (514 m.) iznad plodnog Babinog Polja izgradivši na susjednim brdima u 10-12 st. kapele sv. Ivana i sv. Spasa, a druge u mjestu i u polju. Vjerovatno iste starosti kao i sv. Pankracije crkvica sv. Ivana stražari na istoimenom brežuljku okrenuta prema Otrantu, izmjenivši svoj romanički izgled obnovom na početku prošlog stoljeća g. 1922.

Za crkvicu postoji predpostavka o njenom starokršćanskom porijeklu, ali bi se potvrda mogla naći tek u sustavnom ispitivanju lokaliteta. Svod i apsida su polukružni, portal je na zapadu, bočni zidovi su poduprijeti jakim kontraforima, na pročelju je škropionica, okrugli prozorčić iznad dovratka i preslica bez zvona. Radikalnom obnovom koja je bila poduprta od iseljenika iz Amerike crkvica je spašena od rušenja, ali je u gotovo u potpunosti izgubila originalnost i draž romanike u kojoj je začeta. Njena veličina je 5x3,5 m. sa malim prozorčićima na bočnim zidovima, novom preslicom, bačvastim svodom koji se oslanja na rubni vijenac, oltarnim stolom uz apsidalni zid i golom unutrašnjošću bez klupa ili ukrasa. Tek na zidu apside stoji natpis “Sv. Ivane moli za nas.” Krase je reprodukcije svetačkih slika i barokna pučka pala na oltaru s prikazom Kristovog krštenja, a koju bi trebalo obnoviti kao i unutranjost zidova koji stradavaju od vlažnog morskog zraka. Do kapele, koja je zavjetna, i koja je imala svoju bratovštinu u 15.st; hodočasti se na svećev blagdan (29.kolovoz) od crkve sv. Vlaha. Najlakši prilaz je iz Zadublja kod kuće br 63 kroz polje i vinograde do ostataka crkvice sv. Pankracija, uz ruševinu upravne zgrade Sotnice iz g.1388. na vrh brijega s crkvicom sv. Ivana (190 m.).

Crkva sv. Spasa - Babino Polje ( 5.)

Ova crkvica je gotovo blizanac sv. Ivanu, građena na istoj liniji južne strane Babinog Polja koje je zatvoreno brdom prema morskoj pučini. Podignuta je u isto vrijeme romanike 11.st. obnovljena iste g.1922; a zahvaljujući nešto boljoj pristupačnosti i blizini telekomunikaciskih uređaja na brdu sv. Spasa (199 m.) nanovo ožbukana, tako da njena bijelina pada u oči svakome koji dolazi u naselje od zapada. Za nju postoji ista predpostavka o ranokršćanskom porijeklu, ali nisu vršena detaljna ispitivanja da bi se to i dokazalo. Velika je 5x3,5 m. s jakim kontraforima, malim prozorčićima na bočnim stijenama, izrazito niskom polukružnom apsidom, pročelnim okruglim prozorom iznad dovratka, spomen pločom o obnovi i baroknom preslicom koja za razliku od sv. Ivana ima zvono. Njena bijelina i ljepota u prostoru mediteranskog plavetnila sakriva kao i kod predhodne crkvice izgubljenu originalnost ranog srednjeg vijeka, koja je nestala obnovom. Njena unutrašnjost odiše pučkom jednostavnošću s oltarnim stolom uz apsidu i baroknom pučkom palom koja prikazuje Krista u Uzašašću, kao Spasitelja svih ljudi. Obli bačvasti svod izvana je sakriven kosinom krova prekrivenog žljebastim crijepom. Crkvica je kao i sv. Ivan zavjetna kapela mljetskog i babopoljskog puka i kao takvu su je obnovili i oni koji su ostali u siromaštvu težačkog života na otoku i oni koji su zbog gladi morali iseliti u Ameriku početkom minulog stoljeća. Imala je svoju bratovštinu u 15. st.

Do sv. Spasa procesija na blagdan Uzašašća polazi od crkvice Gospe na Brijegu, kroz maslinike i vinograde, strminom brda istog imena kao i crkvica, a s vidikom na širinu Jadranskog mora i ljepotu južnih naslaga stijena koje skrivaju mnogobrojne spilje i uvale na toj strani Mljeta.

Crkva sv. Vlaha - Babino Polje ( 6.)

Nekoliko okolnosti u 15.st. uzrokovalo je procvat i blagostanje na otoku i gradnju odnosno proširenje već postojeće crkve sv. Vlaha.

Dubrovačka republika uspješno uništava gusarske horde Jadrana, bogati se trgovinom, širi svoju moć na Mljetu, na kojemu postaje i “de jure”vlastodrţac u osobi kneza, jer je od 11.st “de facto” prisutna prema biskupskoj pripadnosti.

Crkva je građena uz staru crkvu sv. Pankracija na mjestu izvršne vlasti gdje se odavnine okupljao otočki puk na sudište. Posvećena dubrovačkom zaštitniku, koji postaje patron Babinog Polja, pokazuje čvrstu vezu ali i zahvalu Republici za riješenje feudalnog odnosa na otoku iz isprave “Mljetski statut” (g 1379.).

Romaničko-gotski stil crkve je rijetkost u Dalmaciji. Crkva je jednobrodna 6x15 m. ali ima dvije kapelice na bočnim zidovima, tako da joj je tlocrt u obliku križa. Portal je renesansni, barokni niski zvonik i zvono mletačke radionice, oltarima i grobovima iz 17.st. ali i dodanim trijemom g.1616. od braće Palunko koji su bili suci u Babinom Polju. Zvono ima upisane zazive za doba olujnog nevremena. Na glavnom oltaru je mramorni roccoco tabernakul i retabl pale s prikazom titularnog sveca, koji naravno drži grad Dubrovnik u rukama, sv. Marijom, sv. Rokom, sv. Petrom i sv. Pavlom. Iako danas crkva nema puno ukrasa i skromno je opremljena očito je da je u svoje vrijeme bila izuzetno bogata. Sačuvana su dva raspela, jedno gotičko iz g.1180. i drugo iz 13.st. od pozlaćenog bakra 61x33 cm. s likovima Bogorodice i sv. Ivana. To je vjerovatno donacija nepoznate dubrovačke obitelji prema pečatu na križu. Sa strane i u sredini su klupe, u lijevoj kapeli je krstionica, a iza glavnog oltara je ophodište. Groblje koje je davno bilo stisnuto uz sv. Pankracija sa grobovima uglednih mljetskih obitelji, proširilo se na cijelo područje oko crkve. Mise su na blagdane 3.veljaĉe i na Gospu od Rozarija (prva nedjelja listopada.)

Crkva sv. Mihovila - Babino Polje ( 7.)

Na lokalitetu između Blatskog Polja i Babinog Polja, ispod Brdske gore(345m.) u zaraslim vinogradima smještena je crkva sv. Mihovila, koja bi po nekim tvrdnjama možda mogla biti najstarija na otoku. Ako se ustanovi da crkvici pripada pleterna ornamentika koja je ugrađena u njen prag, onda bi ona bila iz ranog Srednjeg vijeka. U svakom slučaju izgrađena je do 11.st. što dokazuju sačuvani kameni ulomci pronađeni uz nju. Značajana je kamena greda dovratka, koja je nekad služila kao seaptum i na kojoj se može pročitati rustični gotički naslov “Hecelando Resti...” Ovi kameni ulomci su istog stila kao i drugi slični otkriveni po predromaničkim crkvicama Stona i Dubrovnika. To ih povezuje s jednom te istom radionicom koja je u to doba radila opremu za naše crkvice ovog područja.

To je jednobrodna građevina 4x3 m. bačvastog stropa, s polukružnom apsidom iznutra, a izvani pojačanom četvrtastim zidom, temeljito pregrađenom u gotici 14.st. kada joj se dodaje trijem 3x3 m. Na oltar, koji ima stol uza zid apside, dodana je barokna plastika titularnog sveca koji stoji na đavlu, dok u rukama drži mač i vagu. U predjelu povišene apside su dva četvrtasta prozora. Arheološka iskapanja g.1986. su otkrila srednjovjekovne grobove u arealu i bočno od crkve. Da nije popravljena i obnovljhena g.1913. “...sakupljanjem milodara svih sela Mljeta i pripomoć braće Mljećana i prijatelja iz Oklanda USA” ova bi se vrijedna crkvica do danas u potpunosti urušila. Na pročelju je još uvijek preslica i škropionica, ali je zvono prenijeto na Gospu na Brijegu u župno središte. Drugih ukrasa nema, a i manji popravak bi je zaštitio od daljnjeg propadanja. Nekada, kad je župno mjesto imalo više žitelja nego danas cijeli otok, i kad se hodočastilo u nju, sv. Mihovil je bio na značajnom i za hodočasnike važnom putu koji je polazio od Blatskog Polja, preko Čepac dolca, ispod brda Velikog Sutilije(388m.) u Babino Polje. Predpostavka o postojanju benediktinskog samostana na ovom području nije dokazana.

Kapela Gospe na Brijegu - Babino Polje ( 8.)

Mljećani su nekoliko svojih crkava posvetili Djevici Mariji dajući im ime s pridjevom “od brijega ili brda.” To je povezano s poviješću naseljavanja otoka, koje se kretalo od najviših predjela prema dolinama i poljima, i kao uspomena na prvu crkvicu izgrađenu u brdima Vrhmljeća gdje je puk obitavao sve do 15.st.

Ovo je kapela izgrađena u baroku, g.1677. od vlastitih sredstava svećenika Vicka Čumbelića koji je u vrijeme gradnje obnašao službu biskupovog kancelara u Dubrovniku. Nastavljajući lijepu tradiciju donacija, njegov potomak, gospodin Grgur Čumbelić je uz pomoć sredstava svih župljana obnovio crkvicu, tako da je ona danas jedna od najuređenijih.

Nalazi se uz spomen obilježje prvom Hrvatskom kralju Tomislavu kod zaselka Zabrežje. Ova jednobrodna crkvica veličine 4x8 m. s trijemom 3x3 m. preslicom na pročelju i četvrtastom apsidom ima škropionicu na vanjskom zidu i zvono sa sv. Mihovila. Oltar joj je posvećen Marijinom Uznesenju i nalazi se uza zid svetišta sa slikom.

U jednostavnoj unutrašnjosti na desnom bočnom zidu je niša s križem. Ispred zatvorenog trijema je popločeno dvorište uređeno tako da može primiti puk koji na blagdan Uzašašća (četrdeseti dan po Uskrsnuću Gospodina) kreće od ove crkvice na hodočašće do crkve sv. Spasa na drugoj strani plodnog Babinog Polja, a na istoimeno brdo Sveti Spas.

Nedaleko Gospe na Brijegu izgrađena je kapela posvećena sv. Josipu, a u puku znana i kao sv. Obitelj. Obadvije crkvice se nalaze uz samu prometnicu koja spaja sva mjesta 40 km. dugog Mljeta.

Mise su na blagdane Male Gospe (8.rujna) i Blagovijesti (26.ožujka.)

Crkva Gospe od Brijega - Korita

Na jugu otoka, tamo odakle se vidi Prevlaka, zadnja toĉka Hrvatske, visoko iznad bilo kojeg današnjeg naselja postoje ostaci crkve ili moţda bazilike i naselja na lokalitetu Ţare. Taj brdski dio u prošlosti je imao naziv Lokvica odakle se puk prije g.1474. preselio zapadnije u udolinu ispod Cerovca(315m.), Planjka(365m.) i Jarišta(260m.)i osnovao naselje Korita. Okruţio se crkvama sv. Ilije, sv. Vida i Gospe od Brijega.

Ova posljednja straţari na brijegu iznad mjesta, koje je u vrijeme Dubrovaĉke republike (g.1667.) imalo tisuću ţitelja, koliko danas nema cijeli otok. U gradu su bile trgovine, zlatarna i ribarnica, Klarise su imale svoju kuću, a franjevci vjerovatno samostan.

Crkva je graĊena u renesansno-baroknom stilu iz 15.st. kao jednobrodna s ĉetvrtastom apsidom, prostranim trijemom, trostrukom preslicom sa dva zvona, i reljefom Isusova imena na proĉelju (IHS). Unutrašnjost ima baĉvasti strop, a na glavnom oltaru baroknu palu s prikazom Uznesenja Djevice Marije. Slika dimenzija 435x830 je iz g.1798. i trebalo bi je obnoviti. Trijumfalni luk dijeli prezbiterij od laĊe crkve. Na njegovom vrhu je lijepa drvena Pieta. Od vrijednosti saĉuvan je olovni Pax, rad talijanskog majstora, s prikazom umrlog Krista okruţenog svecima.

Gospa od Brijega je na glasu ĉudotvornosti, tako da su joj otoĉani i Koriĉani poklanjali vrijedne predmete svojega zavjeta. Do poĉetka 16 st. crkva je bila ţupna za ovaj dio Mljeta. Dana 29. kolovoza 1669. mjesto se uspješno obranilo od navale hajduka i pljaĉkaša iz Kotora, koji su i onda kao i u naše vrijeme haraĉili dubrovaĉkim krajem, ali nije uspjelo izbijeći epidemiju kuge g.1770. Tada je ono bilo gotovo uništeno, a tek mali broj preţivjelih seli zapadnije ispod brda Glogovaĉka(322m) i na padini prema moru osniva ţupno središte Maranoviće sa crkvom sv. Antuna Padovanskog.

Misa je na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza.

Po otoku Mljetu

Kapela sv. Vida - Korita ( 10.)

Izbjegli puk iz slabo branjenog lokaliteta Lokvice ubrzo po dolasku u novo osnovana Korita (zapis o naselju iz g.1474) u sredini mjesta uz dobro utvrĊenu kulu gradi crkvu sv. Vida. Ova gotiĉko-renesansna graĊevina dovršena je g.1488. U vremenu od g.1694 do g. 1770 crkva je bila ţupna za taj dio otoka. Tada je mjesto preraslo u bogati gradić, ĉemu su pridonijele i mnogobrojne ugledne dubrovaĉke obitelji, doseljene poslije potresa u Dubrovniku (g.1667).

Današnji izgled crkve je promijenjen proširenjem u 19st. kada je dobila po dva luĉna prozora sa strana i trostruku preslicu za zvona.

GraĊevina ima jednostavnu jednobrodnu formu 12x9m. s ĉetvrtastom apsidom, baroknim trijemom na stupovima 10x10m. i okruglim prozorom na proĉelju. Unutrašnjost je s visokim gotiĉkim svodom, u prezbiteriju je oltarni stolol ispred mramornog oltara s retablom slike koja prikazuje Karmelsku Gospu okruţenu svecima: Vlahom, Pavlom i Vidom. Na glavnom oltaru se nalazio vrijedan triptih koji je pohranjen u biskupskoj palaĉi u Dubrovniku. Iza oltara je ophodište. Boĉni oltar ima tipiĉan izgled baroknih drvenih oltara za ovo podneblje. Slika na njemu prikazuje Navještenje Marijino s Ocem, Svetim Duhom i anĊelom Gabrijelom uz prisutnost omiljenih svetaca sv. Petra i sv. Lovre. Oltar je iz g.1677; a donacija je svećenika Vicka Ĉumbelića, biskupovog kancelara, koji je donirao i crkvicu Gospa od Brijega u Babinom Polju. U ploĉniku prostranog trijema su glomazne nadgrobne ploĉe i grobovi uglednih Korinĉana. Danas se groblje proširilo na veće podrućje oko crkve. Škropionica se nalazi na vanjskom zidu proĉelja, a crkva ima drveno pjevalište na svojem ulazu. Od vrijednog inventara saĉuvan je gotiĉki kaleţ, renesansni Pax i zvonce iz bronze za poslugu, rad padovanske umjetniĉke radionice.

Mise su na svećev blagdan 15.lipnja i za blagdan sv. Šimuna i Jude Tadeja.

Kapela sv. Ilije - Korita ( 11.)

Treća crkva Korita je sv. Ilija, koji je izgraĊen nešto dalje od Gospe od Brijega, na istoj padini brda Cerovac(315m). Ispod njega u kotlini se smjestilo naselje sa svojom obranbenom kulom i kućama sloţenim u krug radi lakše obrane od mnogobrojnih pljaĉkaša koji su gospodarili Jadranom do 15st. Njegova pozicija na uzvisini je sluţila za kontrolu mora i nadolazak neprijateljskih laĊa.

Crkvicu graĊenu u 15st. s baĉvastim stropom, mještani su obnovili i zaštitili od uticaja olujnih vjetrova s morske puĉine, uredili okoliš i na obnovljenoj preslici postavili zvono s likom sv. Ilije. To je mala ĉetvrtasta graĊevina 2,5x4m. od tesanog kamena bez apside, što je rijetkost na mljetskim crkvama.

Oltar joj je prislonjen na ravni zid njenog svetišta i na njemu je puĉka barokna slika iz 17/18st. s prikazom Svete Obitelji i sv. Ilije u kolima koja vuku vatreni konji. Drugih ukrasa u njenoj unutrašnjosti nema. Uglavnom su sve umjetnine na otoku pokraĊene od mnogobrojnih pljaĉkaša tijekom 18 i 19st.

Odrţavajući vjekovnu tradiciju puk se na blagdan sv. Ilije (20. srpnja) okuplja oko ove kapelice, prolazeći na svom hodoĉasnićkom putu od crkve sv. Vida u središtu mjesta i pored Gospe od Brijega, u kojoj ĉaste ĉudotvornu Gospinu sliku.

Crkva Presvetog Trojstva - Prožura ( 12.)

Jedan od najljepših vidika na otoku je iz sela Proţura, koje se stislo ispod brda Završ(297m) i Spas(361m), a na Proţurski Porat s otocima Planjak, Borovac i Gajiĉnjak u mljetskom kanalu. Visoko nad morem mjesto je zaštićeno brdima od pogleda s mora. Prvi pisani spomen o mjestu i crkvi Presvetog Trojstva je u ispravi opata samostana sv. Marije na Jezeru od 24.rujna 1345. U vrijeme Dubrovaĉke republike mjesto je bilo naseljeno ribarima i brodograditeljima iz Gruţa, koji su ga svojim radom uĉinili bogatim i znaĉajnim u ovom dijelu Republike. Crkvu je g.1477. mljetski kancelar i kapelan pop Luka oporuĉno ostavio lokrumskim benediktincima, pa nije ĉudno što se u mjestu i šire osjećao njihov duh rada i molitve. Uz njih se veţe lijepi i vrijedan ophodni kriţ datiran u 12st. i donešen s Lokruma. Taj kriţ se nalazi u niši do glavnog oltara i nastao je u nekoj radionici Njemaĉke, a povijesniĉari ga smatraju najljepšom umjetninom na otoku. Unutrašnjost ove gotiĉke graĊevine ima visoki šiljasti prelomljeni svod, lezene na boĉnim zidovima izmeĊu kojih su plitke arkade. Njeni vanjski zidovi su okiĉeni sa svih strana reljefnim nizom visećih gotiĉkih arkadica i visokim prozorima. Sve ovo upućuje da su je zaista izgradili ili potpuno preuredili benediktinci, jer ovakve crkve nalazimo na cijelom podruĉju Dubrovnika na kojem su djelovali. I zgrada do crkve je istoga stila pa se smatra da je bila u njihovom posjedu. Proĉelje ima novu preslicu, jer stara gotiĉka više nije pristajala uz nova vrata. Postavljena je na crkvu sv. Martina u istom mjestu. Glavni oltar ima sliku Svetog Trojstva s prikazom Marijinog Uznesenja. Uz oltar su kipovi Srca Isusovog i Marijinog, u sredini crkve slike sv. Leopolda Mandića i Djevice Marije. Tu je i lijepa zahvala gosodinu Vicku Lisiĉaru koji je g.1907 dao veliki doprinos popravku i obnovi crkve. Mise su na blagdan i prema rasporedu jedanput ili dvaput mjesećno nedjeljama u 10 sati.

Po otoku Mljetu

Crkva sv. Martina - Prožura ( 13.)

Mjesto Proţura, koje se zbilo u kotlini koja ga je sakrivala od razbojniĉkih pogleda s mora, na svojoj sjevernoj uzvisini ima baroknu crkvicu sv. Martina i groblje. To je mjesto nekadašnjeg promatranja morske puĉine i kontrole svih brodova koji su ovuda plovili i ne uvijek s dobrom namjerom. Ispod crkve i groblja je utvrda, koja je mjesto uspjela saĉuvati od mnogobrojnih napada kroz burnu povijest. Svojim srednjovjekovnim rasporedom pokazuje da je uz Vrhmljeće, Korita i Babino Polje jedno od prvih gdje su se doselili Hrvati. Sv. Martin je iz 14st. i u spomenima ima svoju bratovštinu stoljeće kasnije.

To je jednobrodna kapela s dograĊenim prostranim trijemom, a obnovom g.1998 gubi sve atribute prošlih razdoblja. Jedino je nezgrapna stara preslica prenešena sa crkve Svete Trojice spomen minulog vremena. Unutrašnjost joj je jednostavna s baĉvastim svodom, a završava tek neznatnim udubljenjem polukruţne apside u kojoj je oltarna pala s prikazom sv. Marije, sv. Vlaha i titularnog sveca. Jaka povezanost s Dubrovnikom oĉituje se i kroz ovu sliku koja prikazuje sv. Vlaha s obnovljenim Dubrovnikom poslije potresa i proĉeljem jezuitske crkve. Na boĉnim zidovima su otvori u obliku ĉetvrtastih prozora. U unutrašnjosti je tek nekoliko svetih slika, novi oltarni stol, dva reda klupa i krstionica. Preslica nema zvono već je ono postavljeno u trijem i koristi se kod pogreba. Kapela je obnovljena zaslugom gospoĊe Jolande, kako je skromno upisano na spomen obiljeţju s vanjske strane zida.

Crkvica je okruţena grobovima koji straţare nad mjestom kao da opominju kako će ostati jedini spomenik povijesti ako se ne popravi demografska slika naše domovine.

Mise su na svećev blagdan 11. studenog u 10 sati.

Crkva sv. Roka - Prožura ( 14.)

Treća crkva Proţure je ova kapela koja je zauzela uzvisinu lijevo od ulaska u dolinu s mjestom, a od koje je lijepi vidik na Elefitske otoke i još dalje prema Dubrovniku ili Pelješcu. Posvećena svecu koji je pomagao bolesnima od kuge pokazuje vjekovitu uzdanicu puka s nedaćama s kojima se narod borio, a kuga je bila zasigurno jedna od najgorih pošasti. Kako su neka mjesta, kao Lokve, potpuno izumrla zbog ove bolesti druga su gradila zavjetne kapele. Vjerovatno je i ova, za ĉije se temelje smatra da su još iz 13st. bila graĊena na tu nakanu. Njezina gotiĉka jednostavnost saĉuvana je vitkim oblikom jednobrodne visoke graĊevine 10x3,5m; koja završava zazidanom polukruţnom niskom apsidom. Na obnovljenom proĉelju je nova preslica sa zvonom i novim vratima. Boĉni zidovi su dobili nove lijepe prozore s luĉnim završetkom, a baĉvasti strop je izvana prekriven novim crijepom. Na mjestu udubljenja apside napravljen je zid na kojemu je prislonjen oltarni stol s reljefom sv. Roka izraĊenim u drvetu. To je duborez veliĉine 1x1,2m s prikazom sveca i njegovom ranom na bedru, a u pozadini je ova crkvica i krajolik. Još jedan kip sv. Roka veliĉine 20cm. je jedini ukras u inaće nanovo okrećenoj i ureĊenoj kapeli. Škropionica je postavljena unutar crkve što je rijetkost na otoku.

Na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza, procesija kreće od crkve Presvetog Trojstva u središtu mjesta, ĉasti sveca svetom misom u 10 sati, i vraća se u mjesto ponovno do Presvetog Trojstva.

Crkva sv. Nikole – Okuklje ( 15.)

Boţje sjeme posijano meĊu Hrvatima na ovom otoku, i to pokrštavanjem direktno iz Rima (a ne preko Bizanta kako bi neki htjeli) ne iskorijenjuje se tek trenutnim društvenim krizama. Obnovljena crkva sv. Nikole g.1990. u Okuklji, jednoj od najstarijih ţupa na otoku, koja je prvi puta graĊena u 13/14.st. spuštanjem stanovnika s Vrhmljeća(313m) gdje su imali crkvu Gospe od Brijega i groblje, bliţe moru, a potpuno uništena zajedno s naseljem krajem 17.st. od neretljanskih gusara predvoĊenih mletaĉkim kapetanom Deangelisom, najbolje govori tome u prilog. Prvu crkvu su gradili dominikanci iz Dubrovnika i samostan sv. Nikole s Lopuda. Zvona s njene preslice su se ĉula sve do Lopuda, i obrnuto, što je bilo vaţno za komunikaciju u to doba. Poslije strašnog dubrovaĉkog potresa g.1667. oslabljena Republika ne moţe zaštititi ranjivi Mljet, što će dobro iskoristiti gusari. Puk i ţupnik don Kolendić koji se spasio pokolja 29.8.1669. bjeţi preko brda, osniva novu ţupu u Koritima, a naseljavaju i Maranoviće.

Trebalo je proći 321 godina da obnovljena crkva zabljesne na uzvisini ispod vrha Gradac(378m). Na mjestu prvobitne crkve obnovljena je apsida s baĉvastim svodom (4m) i prezbiterij, a na lokalitetu grobova proširen je njen ulazni dio za puk (7m) sa stropom od drvenih greda i preslicom, sve od tesanog kamena. S najvećim pijetetom sanirani su stari grobovi i kosti starih Hrvatskih obitelji koje su bile pohranjene u ţarima (glinene posude). Posveta nove crkve je bila 30.7.1990. od biskupa Puljića. Spomen na taj ĉin je svake godine na dan zadnje subote u srpnju. Tada se odrţava pokorniĉka procesija iz mjesta do crkve sa svetom misom u 10 sati uz sudjelovanje puka iz svi mjesta na otoku.

Danas Mljet ima samo jednog svećenika, don Niku Ucovića, koji kada je u ţupi sv. Nikole odrţava sv. misu nedjeljom u 11,30 u Okuklji ili u jednom od sela ţupe.

Župna crkva sv. Antuna Opata– Maranovići ( 16.)

Mjesto i ţupa je porasla preţivjelim stanovnicima Okuklje koje su poharali neretljanski gusari u 17.st. Maranovići su nastali nešto prije, od odbjeglog puka iz Lokvice na lokalitetu Ţara zbog epidemije kuge. O Lokvi imamo tek neznatne podatke iz g.1464. o nekim ljudima i naselju. Prvi spomen Maranovića, na jugu brda Glogovac(322m) je iz g.1589. kada imaju suca i noćnog ĉuvara. Crkva se spominje u 17.st. i vjerovatno je bila graĊena u stilu gotike i na poticaj pridošlih Okukljana. Na to navode saĉuvani elementi koji se ĉuvaju u današnjoj crkvi, koja je dovršena g.1888. na istom mjestu gdje je bila potpuno porušena stara graĊevina.

Ova jednobrodna prostrana crkva ima ulazni plato sa starim raspelom iz g.1901; trostrukom preslicom upotpunjenom s tri zvona, proĉelnim okruglim prozorom i lijepo stiliziranim ulazom sa stupovima. Boĉni zidovi otvoreni su s tri velika luĉna prozora, koji nisu vitraţni, ali su na njima zavjese od domaće ĉipke. Unutrašnjost je podijeljena na dva dijela, od kojih su prezbiterij i polukruţna apsida trijumfalnim lukom odijeljeni od vjerniĉkog dijela. Glavni oltar ima Svetohranište, a kipovi titularnog sveca (blagdan 17.sijeĉnja) i Majke Boţje su sa njegove lijeve i desne strane. Boĉni oltari posvećeni su Gospi (drveni) i sv. Nikoli (kameni). Uz crkvu je vezan kasnorenesansni kaleţ raĊen u stilu španjolskog srebrarstva, od pozlaĉenog srebra sa šestorolisnom bazom iz 15.st; procesni srebrni kriţ i monstranca iz Dubrovnika.

Iznad Maranovića je ruševina crkve sv. Marije od Brda iz 14.st. koja je bila graĊena u romaniĉko-gotiĉkom stilu. Znaĉajna je zbog grobova koji pripadaju prvom naselju Hrvata na otoku, Vrhmljeću. Poznata je posveta njenog oltara u godini 1494. Zapuštena je od 18.st.

Kada je svećenik u ţupi odrţava sv. misu nedjeljom u 12 sati dvaputa na mjesec i za blagdane sv. Antuna Op. i Male Gospe.

Crkva sv. Petra – Blato ( 17.)

Na izlazu iz Nacionalnog parka cesta prolazi kroz Ivanje Polje ispod povijesnog brda BijeĊ (333m) i Velikog vrha (266m) na uzvisinu s koje se pruţa vidik na Blatno Polje i mjesto Blato u kojemu je crkva sv.Petra. Kako je i ovo polje bilo naseljeno već od davnine zbog dobre zaštićenosti visokim brdima Orjebrda (338m), Gloţaka (267m) i Brdske gore (345m) za predpostaviti je da je na lokalitetu koje se i danas zove Crkvište bila prva bogomolja. MeĊutim za današnju crkvicu prvi pouzdani podatak je od 12.sijeĉnja1377. U stoljeću kasnije ona se spominje po oporukama odreĊenih vlasnika, Luke Bogdanića i Radovana Stipkovića. Konaĉni oblik 12x6 m. dobiva znatnim proširenjem u 19.st. Zahvaljujući tesanom kamenu i ureĊenju okoliša, jer se nalazi na groblju, ona izgleda poput nove graĊevine. Ona upotpunjava prostor groblja koje je gotovo ĉitavo stalo ispod stoljetnog hrasta, najveĉeg na Mljetu. Jednostavno proĉelje s preslicom i jednim zvonom iznad dovratka ima okrugli prozorĉić, a na boĉnim zidovima po dva velika luĉna prozora. Unutarnji prostor je ĉetvrtasti i bez apside. Škropionica i klupica na njenom prednjem dijelu slijede tradiciju otoĉkog graĊenja. Glavni oltar raĊen u puĉkoj maniri ima sliku Uznesenja Marijinog okruţenu svecima i sliku sv. Petra u kutu crkve. Ulazi se ispod drvenog pjevališta, a u laĊi crkve su dva reda klupa na kamenom podu. U niši prozora lijevog boĉnog zida je kip sv. Petra. Vlaga je donekle uništila unutrašnjost zidova.

Mise bi trebale biti svake treće nedjelje, ali kako je na otoku samo jedan svećenik, don Niko Ucović, on ih sluţi na blagdane sv. Petra i Pavla (29.lipanj), na Boţić, Sve Svete i Uskrsni ponedjeljak.

Župna crkva sv. Nikole – Goveđari ( 18.)

Zapadni dio otoka koji je od g.1960. Nacionalni park, kao feud pripadao je od g.1151. do g.1808. samostanu sv. Marije na Jezeru.

Slabljenjem moći samostana nije bilo moguće osigurati radnike za rad u poljima i sa stokom. Zato g.1793. opat samostana na lokaciji Polaĉnog i Velikog Polja, Maloj Pomi i iznad Pomijete poklanja zemlju nekim iz Babinog Polja i osniva naselje GoveĊare, pod uvjetom da oni rade za samostan.

Blizu uzvisine Glavica s nalazištima ilirskih grobova, i malo dalje na Gradcu(157m) gdje je bilo ilirsko utvrĊenje, nalazi se ţupna crkva sv. Nikole (6.prosinca) graĊena g.1937. To je jednobrodna ĉetvrtasta graĊevina od tesanog kamena 15x7m. bez apside. Proĉelje s dvostrukom preslicom i jednim zvonom ima iznad dovratka dva luĉna prozora. Boĉni zidovi su sa tri takva otvora. Ulazi se ispod drvenog pjevališta u prostor s dva reda klupa. Prezbiterij s oltarnim stolom i mramornim oltarom je povišen. Na stolu je antipendij s lijepim narodnim vezom u ĉast sv. Nikole, iznad oltara je jednostavno raspelo i na zidu slika titularnog sveca koji u maniri dubrovaĉke umjetnosti drţi u rukama ovu crkvicu i blagoslivlje, a nalazi se u pejsaţu Velikog jezera. Slika je dar ribarske zadruge GoveĊara. Desno u kutu je drvena tabernakula, puĉki rad iznad koje su jednostavne slike svetaca. Na lijevom boĉnom zidu u staklenom ormariću je ţupska zastava koja prikazuje njihovu zaštitnicu, sv. Mariju s Djetetom Isusom u ĉasu Uznesenja. Na desnom boĉnom zidu je stariji oltar sa slikom roĊenja Isusa.

Mise se odrţavaju ovisno o godišnjem dobu, nedjeljama i blagdanima u 15 sati zimi, a u 18 sati ljeti.

Starokršćanske bazilike – Polače ( 19.)

Glavnina povijesnih podataka za Mljet vezana je uz uvalu Polaĉe, gdje se od 1.st. razvija rimski grad sa palaĉom ladanjskog tipa kakvih je bilo širom Mediterana. Zaslugom danskog znanstvenika Einar Dyggre nešto više doznajemo o bazilikama koje su nastale uz ljetnikovac vjerovatno u 5/6.st. Bile su tri bazilike koje su ovisno o izgledu, posebno apsidalnog dijela, graĊene i dograĊivane u nizu stoljeća od Antike, kroz Srednji vijek, sve do 13.st. Brojnost crkava na ovom podrućju upućuje na biskupsko središte kojemu je palaĉa bila biskupski dvor. Ako je to toĉno onda je crkveni vrh u periodu navale Avara i Hrvata u 6/7.st. morao prebijeći iz gradova Epidaurusa, Ragusima, Narone i Salone, stvorivši ovdje sigurno utoĉište. Od 8-10st. i Hrvati zauzimaju Mljet zbog oslabljenog Bizanta, gdje u postojećim bazilikama razvijaju primljeno kršćanstvo iz Rima. Vjerovatno su i Benediktinci u 12.st. prvo došli na ovo podruĉje, da bi kasnije sagradili samostan i velebnu crkvu na Jezeru po darovnici kneza Dese iz g.1151.

Bazilika koja se najviše saĉuvala je pravokutnog oblika okrenuta na jug, s proširenom apsidom u obliku slova “T” (sliĉno solinskim trobrodnim starokršćanskim crkvama). Zidana je od nepravilno tesanog kamena. Na zaĉelnom zidu još se vide prozori u luk, koji u središnjim dijelu imaju oblik kriţa (kao sv. Donat u Zadru). Palaĉa je vjerovatno imala prolaz s bazilikom, koji je kasnije dograĊen, jer je prvobitno bio ulaz u ljetnikovac samo s mora. Ĉudno je da se do danas nije sustavno radilo na izuĉavanju ovog itekako znaĉajnog povijesnog lokaliteta. Uz ovu baziliku naziru se još dvije koje su mlaĊe i okrenute u smjeru sjever-jug. Podruĉje je veliko nalazište rimskih urni i ţara. Zapuštenost ovih crkvi je usljedila zbog prebacivanja vjerniĉkog ţivota na sigurniju unutrašnjost i na podruĉje Jezera s Gospom od Jezera i benediktinski samostan.

Crkva Uznesenja bl. Djevice Marije na Jezeru ( 20.)

Biser Mljeta, i cijele Dalmacije je otoĉić u Velikom Jezeru, uvala Praćarica, ukrašen benediktinskim samostanom, crkvom i dvije kapele. Bilo je to sveto mjesto još u doba poganskog Rima. Znaĉaj dobiva g.1151. kada se darovnicom Zahumskog ţupana Dese cijeli otok stavlja pod jurisdikciju Benediktinaca s brda Gargano u Apuliji. Vjerodostojnost ovog dokumenta je potvrĊena g.1198. bulom pape Inocenta III. Oni će izgraditi skroman samostan i crkvu, ali će njihov uticaj na cijelo podruĉje biti presudan u razvoju romanike, gotike i renesanse u nas, upravo preko ovog mjesta.

Prvobitna romaniĉka jednobrodna crkva s predvorjem, trodjelnim oltarnim prostorom, polukruţnom apsidom, eliptiĉnom kupolom i piramidnim krovom bitno je izmjenjena kroz vremenske periode, ovisno o stilovima ali još više o potrebama. Od ove prvobitne graĊevine saĉuvane su glavice stupova s lisnatim motivima. Turskom opasnošću cijeli kompleks je utvrĊen tvrĊavama, visokim zidovima i kulama na istoku. Gotika je donijela novu sakristiju s terasom, renesansa stubište, barok loĊe i dvije boĉne kapele. Razliĉito od drugih benediktinskih graĊevina širom Jadrana crkva je imala tri ulaza u svetište pod kupolom, što je blisko bizantskim crkvama. Ovo se je htjelo iskoristiti za dokazivanje o pripadnosti Mljeta Srpskoj drţavi Srednjeg vijeka. Od umjetnina gotovo je sve raznešeno i pokradeno. Saĉuvale su se: pala Marijinog Uznesenja na oltaru sjeverne, i slika sv. Benedikta pred vizijom Marije u juţnoj kapeli. Na juţni i zapadni zid crkve naslanjaju se samostanske zgrade koje su u jednom periodu bile i hotel. Sve je vraćeno dubrovaĉkoj biskupiji g.2000. Na Gospinom otoĉiću su ţivjeli opati samostana koji su stekli svjetsku slavu obrazovanjem, kulturom i znanjem iz svih podruĉja znanosti i umjetnosti.

Sv. misa s procesijom oko otoĉića se odrţava na blagdan Velike Gospe, i ponekad za neku prigodu.

Kapela Uznesenja Marijina na otočiću Sv. Marije ( 21.)

Po tradiciji Benediktinaca uz crkvu sv. Marije graĊene su kapele, bliţa crkvi Marijinog Uznesenja, dalja sv. Benedikta. Takva tradicija je i ovdje nastavljena. Kapela je iz 15.st. graĊena tesanim kamenom na šetnici prema groblju nedaleko matiĉne crkve. Njene skromne dimenzije 3x1,5m. su odraz novo nastalih prilika, kada se napušta svaka raskoš u gradnji zbog ratnih opasnosti. Na njoj je uzani polukruţni portal, škropionicu s vanjske strane i renesansni ĉetverolisni prozorĉić. Boĉno su bili naknadno probijeni prozori, ali su nanovo zazidani radi vraćanja na originalni gotiĉki izgled. Barokni oltar je imao palu dubrovaĉkog slikara s prikazom Gospinog uznesenja. Seaptum je dograĊen u 18.st. ali je zajedno sa slikom pohranjen u lapidari. Na oltaru koji je gotovo priljubljen uz zid svetišta izloţena je kopija slike Gospe od Škrpjela. Unutarnji vijenac ima latinski natpis, grb Bosne i laţni epitaf sinu kralja Stjepana Tomaša kojeg su ubili Turci, a sina odveli u ropstvo. Ovdje su stoljećima hodoĉastili bosanski velikaši, koji su padom Bosne pod Turke na otok prenijeli kosti svetaca, a epitaf postavili u ţarkoj ţelji da se na taj naĉin umanji tragedija hrvatskog kralja Tomaša. Druga velika tragedija se nije mogla umanjiti, već o njoj postoji spomen obiljeţje postavljeno g.1998. u predvorju matiĉne crkve nedaleko kapele. Zapisan je partizanski zloĉin o muĉenju i ubojstvu nevinih petero otoĉana 19.listopada 1943. Njih su zloĉinci polumrtve bacili i zazidali u benediktinske grobnice.

Kada se uredi cijeli kompleks na otoku (koji je vraćen dubrovaĉkoj biskupiji g2000.), zajedno sa crkvom, samostanom i dvije kapele, biti će to ponovno jedno od najljepših sakralnih i hodoĉasnićkih mjesta na puĉini Hrvatskog Jadrana.

Kapela sv. Benedikta na otočiću Sv. Marije ( 22.)

Udaljena od matiĉne crkve, kapela je graĊena na dijelu otoĉića koje se nalazi uz groblje benediktinaca, ali i ţitelja mjesta GoveĊari. TakoĊer je iz 15.st. kao i prva kapela Marijinog Uznesenja. Na prednjoj strani je uzani portal s prignutim gotiĉkim lukom, vanjskom škropionicom i izrazito vitkom preslicom za zvono. GraĊena je grubo tesanim kamenom, a veliĉina joj je 3x1,5m s minijaturnom polukruţnom apsidom. Na boĉnim zidovima su mali prozorĉići koji nisu zazidani kao kod prve kapele. Gotovo istovjetna kapela posvećena istom svecu zaštitniku izgraĊena je na Lokrumu. U kapeli nema nikakvih ukrasa, jer je u nuţnoj obnovi, do ĉasa kada će se cijeli kompleks podvrgnuti temeljitim sanacijama. Na oltaru je imala palu sv. Benedikta s vizijom Marije i Isusa od dubrovaĉkog slikara.

Po šetnici, koja ide od matiĉne crkve uz obje kapele i okolo cijelog otoĉića, u dugoj povijesti Mljeta hodali su, molili i meditirali opati samostana. Nastavljajući se na nesagledivo bogatstvo znanja i radne marljivosti benediktinaca u vremenu od 12. do 19.st. na otoĉiću su boravili i djelovali mnogi, od kojih su neki stekli svjetski renome u raznim znanostima. Mavro Vetranović (pjesnik), Bazilije Gradić (biskup u Stonu), Euzebije