Prožura (Progiorra ili Prosùra) nastaje u srednjem vijeku. Za vrijeme Dubrovačke Republike bilo je to mjesto za odmor dubrovačkih plemića.
Prožura je jedno od rijetkih mjesta koje se ne vidi sa mora, no Prožurani su zbivanja na moru oduvijek pomno pratili. Tako su mještani imali postavljene izvidnice koje bi najavile dolazak gusara te bi se hitno započela evakuacija seljana u Kaštio, obrambenu četverokutnu kulu iz 17.st. Obrana je bila vrlo pomno organizirana, tako da su na prvom nivou kule bile smještene životinje i materijalne vrijednosti, na drugom novou bile su starci, žene i djeca, dok su na trećem nivou bili svi sposobni muškarci koji su za obranu od gusara koristili vrelo maslinovo ulje.
U Prožuri se nalaze tri crkve: crkva sv. Trojice koja nosi obilježja dubrovačkih gotičkih kapela i koju su vjerojatno sagradili lokrumski benediktinci kad su 1477 god došli do posjeda u Prožuri. U njoj se nalazi romaničko brončano raspelo, te raspelo rustičnogotičkog stila iz 15.st. na kojem je sv. Vlaho (zaštitnik Dubrovnika), sv. Martin (zaštitnik siromaha) i sv. Nikola (zaštitnik pomoraca i ribara). Uz Crkvu svete Trojice lokrumski benediktinci sve do kraja 18.st. živjeli su i radili u samostanu od kojeg su danas vidljivi ostaci i dobro sačuvan grb na vanjskom zidu.
Crkva sv. Martina, zaštitnika sela, s malim trijemom iz 14.st., nalazi se iznad Prožure a ispred seoskog groblja. Sv. Mratin slavi se 11.11. svetom misom u crkvici. Crkvica sv.Roka iz nešto je mlađeg doba. U Prožuri se slavi dan sv. Roka 16.08. svake godine, procesijom koja ide iz sv. Trojstva do sv. Roka. Križ iz sv. Trojstva pronosi se selom do crkvice sv. Roka te se slavi sveta misa posvećena svetom Roku (u Prožuri se smatra da je spasio selo od kuge!). Po završetku mise procesija se vraća sa križem u crkvu sv. Trojstva, ali drugim puteljkom iznad polja a okolo sela.
U Prožuri je rođen Pavao Gracić, biskup Stona od 1635. do 1652. godine.
Prožura ima i svoju luku, Prožurska luka, te Prožursku blatinu koja se stoljećima koristila za lov jegulja.