Otočić sv. Marije

Kada je zahumski knez Desa 1151.g. darovao Mljet benediktincima sv.Marije u Pulsanu na Monte Garganu i predao ga monarhis s. Benedicti,članovima istog samostana sagradiše oni na otočiću sred velikog jezera svoj samostan s crkvom sv.Marije u vremenu 1177. do 1198.g.

Benediktinski samostan je nekoliko puta pregrađivan, pa je vremenom dobio izgled renesansne građevine.

Sklad romanike promijenili su i neki barokni zahvati.

Samostanska crkva je izrazito romaničkog stila. To je jednobrodna građevina s predvorjem,trodijelnim oltarnim prostorom,polukružnom apsidom i sredisnjim eliptičnim kubusom.Taj jedinstveni spomenik monumentalne arhitekture znatno je utjecao na razvitak pismenosti i uopće kulture, i na Mljetu,i u širem zaleđu Balkanskog poluotoka.

Njezini opati uvelike utječu na zbivanja u Zahumlju, Bosni i Dubrovačkoj Republici.

Tišina mora, hladovina stoljetnih šuma česvine i bora, pružala je redovnicima idealne uvjete za nesmetan i ustrajan znanstveni i umjetnički rad.

U svom skriptoriju prepisivali su liturgijske knige, Sveto pismo, djela crkvenih pisaca, kao i latinske klasike.

Beneventanom, koja je donesena iz talijanskih opatija, ispisivali su brojne misale, evanđelistare, brevijare, oracionale i druge obredne i teološke knjige. Svi su pisali po pergameni koju bi sami spravili,kao i pisani pribor i tekućinu za pisanje.

Samostan je imao veliku knjižnicu koja je uz knjižnicu Sv.Jakova kod Dubrovnika i Sv.Krševana u Zadru bila najbogatija od svih benediktinskih opatija u Dalmaciji.

Osim zasluge za razvitak pismenosti i kulture uopće ,benediktinski redovnici zaslužni su za razvitak vještine graditeljstva, poznavanja glazbe, uzgoja maslina, vinove loze i drugih korisnih biljaka.

Otočić je poradi svog izuzetnoga estetskoga ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije svojevrsni simbol otoka i Nacionalnog parka “Mljet”.