Austrijska cesta

Propašću Dubrovačke Republike Mljet s ostatkom Hrvatske ulazi u sastav Austo – Ugarske, pod izravnu nadležnost vlade u Beču. Svoj pečat Monarhija je ostavila u svim segmentima života na otoku, najprije razvojem infrastrukture i promišljenom politikom održivog razvoja. Poznata je činjenica da je potkraj 19. stoljeća Bečki dvor bio nadomak odluke o iseljenju Mljeta zbog dvije naoko nepremostljive prepreke, čestih potresa i podrhtavanja tla te postojanje velikog broja zmija otrovnica koje su donosile permanentnu opasnost stanovništvu. Ipak, otok je ostao naseljen zahvaljujući barunu Schillingu i odluci iz 1910. godine Ministarstva poljodjeljstva u Beču da na Mljet donese indijske životinjice mungose koje su, nekada poznatiji kao „zmijski otok“, Mljet pretvorile u mjesto gdje brojni turisti uživaju upijajući svaku zraku božanstvene prirode. 

Određivanje naselja Sobre glavnom mljetskom lukom i uvođenjem stalnih brodskih veza s Trstom, Kotorom i Dubrovnikom, javlja se potreba izgradnje široke ceste do administrativnog i gospodarskog središta Babinog Polja. Cesta je ukupno bila dugačka do 6 km i prosječne širine 2.5 metara. Probijanjem današnje asfaltirane ceste, dionica stare ceste od predjela Žukovac do Sobre, zbog nepristupačnog i strmog terena ostala je kao pješačka staza u svom izvornom obliku. Ovaj netaknuti dio Austrijskog puta, dugačak oko 850 m, tako je ostao kao simbol vremena koje svjedoči o vještinama i upornosti tadašnjih graditelja.

Dodatna zanimljivost ove staze je postojanje mjesta na uzvisini pri južnom kraju gdje je bila istaknuta zastava Austro-Ugraske Republike. U prilog činjenici da je mjesto za postavljanje državnih simbola bilo pomno birano govori vidljivost zastave s obje strane mora, tj. zastava je bila uočljiva i iz Mljetskog kanala i s otvorenog južnog mora.