Kulturna baština / Mitovi i legende

MITOVI I LEGENDE

Mljet je otok uz kojeg se oduvijek vezalo puno mitova i legendi. Već i sama pozicija otoka na pučini, okruženog beskrajnim morem, budi znatiželju i maštu, ostavlja dojam tajanstvenosti te svakoga tko na njega kroči potiče na stvaranje novih priča. U nastavku otkrijte najpoznatije mljetske legende.

Legenda o Odiseju i nimfi Kalipso

Najpoznatija otočna legenda ona je o grčkom junaku Odiseju i božici Kalipso te se veže uz slavan Homerov ep "Odiseja", u kojem taj legendarni grčki pjesnik opisuje Odisejeve pustolovine. Prema legendi, na svom je čudesnom otoku Kalipso, božica ljepote, tišine i mira, punih sedam godina držala u špilji Odiseja, u kojeg se zaljubila, sve dok ga po nalogu Zeusa nije oslobodila. Mnogi istraživači tvrde da je upravo Mljet Kalipsin otok Ogigija, opisan u Odiseji, a po tom je čuvenom epu i junaku i najljepša mljetska špilja dobila ime - Odisejeva špilja.

Kada se starogrčki junak Odisej vraćao kući nakon dugogodišnjeg pustolovnog lutanja morima, doživio je brodolom u oluji, udario u hrid Ogiran (kakva se nalazi u blizini Odisejeve špilje) pri čemu mu je potonuo brod, a more ga je bacilo na taj začarani otok Ogigiju, koji je bio kraljevstvo lijepe Kalipse. Na otoku je Odisej podlegao čarima neodoljive božice i ljepotama njezinog otoka, za kojeg legenda kaže: "... bio je to najljepši otok svih mora i oceana...". Upravo se epski opis ljepota podneblja, pitomih morskih uvala, kristalnih špilja i žala tog mitskog otoka Ogigije podudara s jedinstvenim ljepotama Mljeta.

Također, Mljet jedini među najjužnijim dalmatinskim otocima ima špilju, koja po svojim prirodnim obilježjima odgovara boravištu nimfe Kalipso.Sve to, u svojoj knjizi o Odisejevim lutanjima po hrvatskoj obali, tvrdi autor Aristid Vučetić, koji je nekoliko desetljeća proučavao i povezivao Odiseju s jadranskim podnebljem i prikupljao građu za knjigu kojom nastoji dokazati da je Mljet taj čudesan otok.

Ogigija je, pjeva Homer, bila i čaroban otok zelenih šuma, a Mljet je sigurno pr(a)vi otok koji u potpunosti opravdava taj naziv. U Homerovu opisu Ogigije navodi se i "Četiri tečahu vrela po redu bistricom vodom, Jedno uz drugo blizu bjehu, al svako na stranu svoju..." (Odiseja V, 70-71). Na Mljetu doista postoje četiri izvora, koja nikad ne presušuju...

Legenda o Odiseju izazivala je oduvijek brojne polemike oko toga koji je od mediteranskih otoka mitska Ogigija na kojoj je bio zatočen grčki junak. Na Sredozemlju je uistinu niz lijepih otoka sa šumovitim uvalama, bijelim žalima i neobičnim špiljama... Mnogi učenjaci trudili su se otkriti taj tajanstveni otok, a najčešće se tumačilo kako je to Malta. Međutim, niti jedan otok, pa tako ni Malta, nije odgovarao opisu kojeg je prije nekoliko milenija stvorila mašta slijepog grčkog pjesnika. Naposlijetku su se povjesničari ipak usuglasili da samo jednom otoku na Sredozemlju pristaje naziv otoka nimfe Kalipso, jer se prema jednom izvoru taj otok nalazi u Jadranskom moru, a to je Mljet. Stoga, dobrodošli na Odisejev otok!

Mljet - otok sv. Pavla

Dva otoka, Mljet i Malta, koji su u starim ljetopisima dijelili isto ime, "Melita", bila su i temelj polemika znanstvenika oko toga na kojem je od dvaju mediteranskih otoka sv. Pavao doživio svoj čuveni brodolom.Prema tradiciji, spašavajući se od velikog nevremena i brodoloma, sv. Pavao se brodom nasukao na jugoistočnoj obali otoka Mljeta. U polju Žara, nadomak mjesta Korita, jedan dio otočani i danas zovu Crkva ili Crkvina, a u narodu kruži predaja kako je to od davnina predio crkve sv. Pavla. Stari Mljećani kažu da je crkva bila podignuta u čast apostola Pavla, koji je nakon brodoloma 61. godine boravio na Mljetu puna tri mjeseca.
Opisujući svoje legendarno putovanje od Jeruzalema do Rima apostol Pavao govori o strašnoj oluji koja ih je zahvatila i gotovo potopila u Adriji (tj. Jadranu). Spas od brodoloma mornari su tada pronašli na pustom, šumovitom i nepoznatom otoku prepunom zmija, od kojih je, prema predaji, jedna ugrizla u ruku sv. Pavla, ali ju je on bacio u vatru...Kako je Mljet oduvijek bio prepun zmija, a na Malti ih nikad nije bilo, to je još jedan od najpouzdanijih dokaza da je sv. Pavao ipak boravio na Mljetu, a ne na Malti.

Legenda o kraljici Teuti

Uz Mljet se, kao i uz neke druge južnodalmatinske otoke, veže i legenda o moćnoj kraljici mora, Teuti, koju se opisuje kao hrabru, odvažnu, moćnu i iznimno lijepu ženu. Premda je njezina vladavina ilirskim kraljevstvom bila kratka (od 231. do 227. godine p. n. e.), brojne legende dokaz su koliko je narod bio očaran njome. Prema povijesnim podacima, Teuta je prijestolje preuzela nakon smrti svojeg muža Agrona te je Ilirijom vladala na vrhuncu njezine moći. Rado je navraćala na otok Melitu (Mljet) kojeg je nazivala "čarobnim otokom", u kojeg je bila apsolutno zaljubljena i koji je bio njezino omiljeno ladanjsko utočište. Njezina flota i gusarsko brodovlje često su se sidrili u sigurnoj i duboko usječenoj uvali Polače. Legenda kaže i da je njezin muž, ilirski kralj Agron, u mladosti posjećivao Melitu zbog bogatog lova u njezinim čudesnim šumama i ribolova u lagunama, a na otočiću usred Velikog jezera podigao je malenu nastambu, gdje je provodio dane odmora, opuštanja i dokolice.

Nakon kraljeve smrti, Teuta na Meliti proživljava novu ljubavnu idilu s grkom Demetrijem Hvaraninom, slavnim ilirskim vojskovođom. Na tom otočiću nestvarne ljepote, prepunom miomirisa i bujnoga mediteranskog raslinja, "gusarska kraljica" zanosi se planovima o velikoj moći Ilirije, osvajanju najljepšega grčkog otoka i grada Kerkyre (Krfa), opsjedanju Isse (Visa), dok u kolibici i u tirkizno-zelenim vodama jezera vodi ljubav sa svojim zapovjednikom. Nedugo nakon odlaska s Melite, učestala ilirska gusarenja i napadi na rimske galije u Jadranu uzrokuju spor, koji dovodi do rata s Rimljanima (229. godine pr. Kr.). Naposlijetku, Teuta je morala pristati na nepovoljne uvjete nametnutog mira s Rimljanima ("pax romana"), odnosno na plaćanje danka, ograničeno kretanje ilirskih ratnih lađa te je izgubila velik dio svog teritorija. Od velikoga ilirskoga kraljevstva njezina se država svela samo na prostor od današnjeg Dubrovnika do ušća rijeke Drim.

Preostalim dijelom Ilirika, Hvarom i svim susjednim otocima i kopnom zavladao je, sada kao rimski vazal, Demetrije Hvaranin, nekadašnji Teutin vojskovođa i ljubavnik, kojeg ona otada smatra izdajnikom koji ju je mudro iskoristio. Njezina sudbina uskoro završava tragično jer zauvijek netragom nestaje, zametena u bespućima prohujalog vremena.

Ilirski gusari

Zbog svojih učestalih napada na trgovačko brodovlje mljetski su gusari zadavali glavobolje Rimskom Carstvu. Svojim malim i brzim lađama, tzv. lembima, Mljećani su često presretali i napadali rimske galije nakrcane amforama s vinom, uljem, žitom i medom. Imali su vrlo pogodan položaj za gusarenje jer je glavni pomorski put Rimljana, tzv. put amfora, polazio od Epidaurusa, vodio kroz Mljetski kanal pa nastavljao sve do Istre i Italije. Kada je rimski trgovački put postao toliko ugrožen i nesiguran, 35. g.pr.Kr. je car August poslao ekspediciju da obuzda i pokori napasne mljetske gusare. Tada je uništeno gusarsko središte Melitusa (Polače), koje je za rimske vladavine bilo najvažnije otočno mjesto.

O postojanju ilirskih ratara, lovaca i stočara na Mljetu danas svjedoče brojni ostaci kamenih utvrda, grobova i nastambi, starijih od grčke kulture, razbacani diljem otoka. Uz njih su pronađeni i sitni brončani ukrasi, nakit poput naušnica i prstenja, gumbi te krhotine amfora i drugog posuđa. Najbolje očuvane ostatke tih kamenih utvrda, tzv. gradace, još je moguće vidjeti na brdu Veliki Gradac iznad Velikog jezera te na brežuljku Gradac iznad izvora Vodice, pokraj Babinog Polja. Svoja naselja od suhozida mljetski su Iliri podizali na uzvisinama radi obrambeno-sigurnosnih razloga. Naselja su im tako bila u potpunosti sakrivena od pogleda s mora, dok je vidik iz njih pucao daleko na otvorenu pučinu. Ilirski starosjedioci na Mljetu boravili su i u svom gradu Melitusa, u zaljevu Polače.